Povratak

Bukovac, Buket cvijeća: original ili plagijat?

Problem

Aukcijska kuća Kontura je na Proljetnoj aukciji 17. 03. 2004. ponudila sliku Buket cvijeća kao djelo Vlaha Bukovca. U medijima je Igor Zidić tvrdio da je slika „plagijat“. Kontura je sazvala konferenciju za medije 17. 03. 2004. Pozvan je grafolog koji je napisao da je potpis Vlaha Bukovca autentičan; pozvan je Igor Zidić koji je tvrdio da je slika plagijat; i pozvan je današnji direktor K-R CENTRA Denis Vokić od kojeg je ranije zatraženo da utvrdi je li potpis naknadno dodan na staru sliku. „Mišljenje“ Denisa Vokića je predstavljeno kao “argument” koji dokazuje da je slika djelo Vlaha Bukovca iako to nigdje u Mišljenju ne piše.

Argumentacija stava Igora Zidića

Zamoljen da argumentira svoj stav Zidić je iznio kritički osjećaj i potkrijepio ga s četiri argumenta. Prvi argument je da Bukovac nikad nije slikao takvo cvijeće; drugi argument je da nikad ne bi naslikao cvijeće kako lebdi u prostoru - bez vaze; treći argument je da Bukovac nikad nije slikao na takvom formatu. Službeni procjenitelj aukcijske kuće, Nikola Albaneže, dobacuje da u kući u Cavtatu postoje četiri slike na staklu upravo takvih dimenzija gdje cvijeće „lebdi“ u prostoru – bez vaze. Zidić iznosi četvrtu tvrdnju: “Bukovac je slike u Cavtatu slikao dok se prezivao Faggioni i tada se nije ni mogao potpisati Bukovac” (prema Bukovčevoj knjizi Moj život i prema monografiji Vere Kružić Uchytl – izrečena tvrdnja nije istinita - Bukovac je kuću oslikao znatno kasnije).

Mišljenje Denisa Vokića

Vokić je prezentirao svoje analize elaborirane u spomenutom Mišljenju. Utvrdio je da potpis nije naknadno dodan na sliku i da slika sigurno nije mlađa od 50 godina, a mogla bi biti stara 80 ili 100 godina. Vokić je naglasio da je on konzervator-restaurator i da se ne miješa u posao drugoj struci koja piše „Certifikate“ za trgovanje slikama. Pisanje „Certifikata“ za trgovanje slikama nije spojivo s Etičkim kodeksom konzervatorsko-restauratorske struke. Spomenuto Mišljenje je formulirano tako da otkloni sumnju da se radi o recentnoj krivotvorini ili da je potpis nedavno dodan na staru sliku. Dakle, na principu multidisciplinarnosti, Mišljenje bi trebalo pomoći analizi slikarskog rukopisa i stila čime se bavi nekolicina povjesničara umjetnosti u Zagrebu. Tehnološka analiza slike tu ima svoje ograničenje jer su i Vlaho i njegove kćeri radili u isto doba (do Vlahove smrti). Vokić je spomenuo da je njegovo „mišljenje“ formulirano imajući u vidu mogućnost da je jedna od kćeri Vlaha Bukovca autor slike. Prije toga nitko u medijima ni na konferenciji nije spominjao Vlahove kćeri slikarice. Zidić se “uhvatio” za tu misao i dugo se raspričao o Vlahovim kćerima iako je sve do tada tvrdio da je slika krivotvorina.

Medijski odjek

Emisija HTV-a Pola ure kulture je jedini medij koji je korektno i vjerodostojno prezentirao tko je što rekao na konferenciji za medije. Jutarnji list je relativno korektno sažeo izvješće s konferencije. Vjesnik, Slobodna Dalmacija i RTL-ov Exploziv su vrlo površno informirali javnost. Moralo bi se reći – dezinformirali. Na žalost, dezinformirajući tekstovi su ostali trajno dostupni na internetu, a RTL-ov dezinformirajući prilog repriziran je niz puta tijekom ljeta 2004.

Tjednik Nacional 15. 04. 2006. i godinu dana kasnije 26. 03. 2007. dodatno iskrivljuje površno prezentiran „slučaj“. Nacional citira Zdravka Mihočinca koji navodno izjavljuje da je konzervator-restaurator Denis Vokić tvrdio da je slika originalno djelo Vlaha Bukovca. Mihočinec nadalje navodno izjavljuje da je Igor Zidić tvrdio da se radi o djelu jedne od Bukovčevih kćeri, i da je zato autorstvo do danas ostalo neriješeno. Dezinformirajući Nacionalovi tekstovi su trajno dostupni na internetu.

Umjesto točke na kraju

Mišljenje je tendenciozno prezentirano osobama koje ga nisu imale prilike ili ga nisu željele pročitati.

Na kraju ovog osvrta potrebno je prezentirati nekoliko slika Vlahove kćeri Ivanke Bukovac koja je do 2004. povijesno-umjetnički neobrađena i javnosti nepoznata slikarica. Osim slikarskog rukopisa i rukopis potpisa na nekim Ivankinim slikama je identičan rukopisu potpisa na “spornom” Buketu cvijeća. Imala je legitimno pravo potpisivati se svojim prezimenom.

Povratak